Nije svaka fotografija neke osobe portretna fotografija i nije svaka portretna fotografija autorska fotografija. Uvijek je najteže ono što izgleda jednostavno, usputno i gotovo nevažno pretvoriti u iznimno i pamtljivo. Kao i ono što je naizgled banalno i prosječno izdići na razinu posebnoga i kvalitetnoga.
Autorski portreti nikad ne teže, u bilo kojoj umjetničkoj disciplini, pogotovo ne u fotografiji, što vjernije opisati vanjštinu. Oni asociraju, impliciraju, aludiraju i simboliziraju. Oni nude znakove, indicije i natuknice za čitanje, pozivajući na istraživanje i izazivajući promatrača da sam otkrije ključ interpretacije. Prikazuju kontekst - okolinu i ambijent, pričajući priču, ili stavljaju naglasak na koncept i strukturu, time na indirektan način, imaginativno i kreativno, otkrivajući lik i ličnost portretirane osobe – ali i autora portreta. Tako se u autorskim portretima zapravo susrećemo ne samo s portretom, nego i s autoportretom.
Jedan od takvih autora je znani, višestruko nagrađivani suvremeni hrvatski fotograf Luka Mjeda. U njegovu bogatom stvaralačkom opusu portret zauzima posebno mjesto. Tretira ga kao autorski promišljenu, naizgled dokumentarnu priču, kojoj pristupa s jedne strane intimistički-blisko, a s druge analitički-konstruktivno. U cjelini, značenjski-višeslojno, jer portret pretvara u koncept, u vizualni diskurs i stvaralačku strategiju; u projekt.
Projekt naziva „Hrvatski likovni umjetnici“ (u čijem sklopu je i ciklus „Hrvatski fotografi“), kroz kojeg ovaj autor već više od dvadeset godina snima portrete hrvatskih vizualnih umjetnika u njihovim atelijerima/radnim prostorima. Razvijajući koncepciju “lica i ambijenti - sukus naše likovne zbilje”. Projekt je osmišljen 1996. godine, tijekom autorovih brojnih suradnji s hrvatskim muzejima i galerijama te kontakata s velikim brojem suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Tad se rodila ideja da ih fotografira, zajedno s njihovim radovima, u radnim prostorima atelijera, tako stvarajući svoju autorski koncipiranu zbirku/dokumentaciju o umjetnicima i umjetnosti danas – i to radi svih ovih godina. U jednom novinskom intervjuu još daleke 1998. godine, kada je bio na početku ovog velikog projekta (tada naziva “Luka i umjetnici”), Mjeda je rekao da portretira umjetnike u atelijerima, među njihovim djelima, „kako bi se kroz ambijent u kojem stvaraju lakše shvatio njihov pristup umjetnosti i životu te gledatelju približila naša likovna zbilja.“
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |